|
Divno je kada se večer od koje ne očekuješ puno pretvori u pravo zabavnu večer. Tako je bilo i za njegov rođenda. Ono, okupila se obitelj, malo se popilo, pojelo, i na kraju iako smo svi bili koma, odjednom smo živnuli. Valjda netko samo treba pogoditi tu žicu za smijeh u drugima pa da lavina prepričavanja dogodovština krene... Priča nama F., koji je inače zaljubljenik u automobile i automehaničar, koji dobar susret su imali prije nekoliko dana. - E, slušaj ovo, bato, slušaj! Ovo ti je nevjerojatno! Ha-ha-ha, ja ću riknut! Došla ti nama u radnju neka ženska sa novim audijem. Neka ženska iz Paraćina. Već kad sam vidio registraciju znao sam da će biti zabavno. Ha-ha-ha, ja ću riknut! Slušaj, slušaj! Ona ti je već doma na papir zapisala šta nije u redu s autom i sad kad je došla kaže "Treba da mi sredite auto. Nešto mi ne radi kako treba, ali ja nisam ništa kriva!". Mi smo tu već počeli pucat od smijeha. Uglavnom, ode ti ona i pusti mi taj papir di je napisala šta ne valja. Počnem ti ja to čitat, ma mene je stomak zabolio od smijeha, ej! Ja nisam mogao doći sebi tri dana! Slušaj, slušaj! Piše ti ona ovako: "Nešto mi dole kida kada skrećem u levo. Nešto mi dole zatrzava kada hoću krenut." Mi smo se pišali od smijeha!, kaže F. i opet se pukne smijat a i mi skupa s njim. A onda krene druga. Kaže S.: -A da! Priča mi stari prije neki dan, čuj ovo, kako je jedan naš susjed opet zajebo auto. Bio je pijan ko majka, pio je u nekom lokalu do kasno u noć i onako pijan krenuo kući. I sad, kad je došao u selo, a tamo nema javne rasvjete, znaš, ja ne znam dal je mogo biti toliko pijan, uglavnom, nekako je skrenuo kraj kuća u polje. Znaš, dole su ti kod nas kuće u jednom redu, uz cestu, a iza njih su ti polja, pun klinac. E sad, on ti je nekako skrenuo dolje u polja i pići ti on tako, pići, a ono mrak na sve strane. Bogte, taj je stvarno moro biti majka zemlja. I, dolje uz polja ti teče rijeka. I taj tip poslije priča da mu se od mjesečine učinilo da je konačno došo na glavnu cestu, lijepo ti on doda gas i ravno prema rijeci! Ha-ha-ha-ha! Ja ću riknut! Moš si mislit! Zapičio se punim gasom u rijeku!, i puknemo se svi smijat. - Ma nije valjda sletio u rijeku?, pita F. - Ma da! Pravo u rijeku je sletio, mislio je da je to cesta! Ha-ha-ha-ha, odgovori S. kroz smijeh. - Ma nije to ništa! Ovog demona su morali traktorom izvlačit iz jezera, ubacim se i ja u razgovor. - Išao je s prijateljima na jezero kada je bila oseka, a tamo na obali sam pjesak. Već su dobrano bili popili i on je mislio da može ići još naprijed, pa su stali dosta daleko, otvorili haubu, izvadili gajbu pive i pustili mjuzu. I normalno, zapili se oni. Voda se počela dizat a oni su bili toliko pijani da nisu ni primijetili kako se voda diže. Još se i pjesak navlažio pa je Lada počela i propadat u pjesak. Ha-ha-ha! Eee, kad su konačno skužili šta se događa, već je bilo kasno. Onda su dva dečka morala trčat do najbližeg sela da zovu ljude s traktorom da dođu Ladu izvuć! Čovječe, moš si mislit!, kažem ja. - Jebote, pa kako si mogo ići u jezero?, pita F. - Ah, kako, kako. Luda pamet! Ko je mislio tada da će voda nadoć, odgovri S. kroz smijeh. Tada se baka sjetila da su i mene morali jednom izvlačit traktorom iz blata, ali je "Girl power" ovdje na snazi pa mi je samo prišapnula tu misao, i zadržala je za sebe. Ne trebam se i ja brukat. |
|
Ovo je priča koju vrlo rado pričam, to je priča o mojoj frendici. Ustvari, o jednom neugodnom trenutku kojem sam i ja prisustvovala. Ta moja frendica K. bila je među prvima iz našeg društva koji su se udali nakon mature. Dečko je 10 godina stariji od nje, a prije ženidbe bili su u vezi nekih 3 ili 4 godine. Ubrzo je i rodila prekrasnog malog anđela, curicu koja je od oboje pokupila samo najljepše atribute. Zbog nje sam najviše i voljekla odlaziti im u posjetu. Ovdje nije bilo kruha za njih troje, uz to su još bili i podstanari, pa je "mužić" otišao raditi u Italiju a svaki vikend je dolazio doma. Tako smo ih obično posjećivali nedjeljom popodne. Eeee...jedne takve nedjelje bilo nas je četvero, K. i njezin muž, ja i njihov prijatelj. Nakon malo razgovora dečki su odjednom prebacili na Canale 5 i uživali u golišavim hostesama koje plešu, a kakvih su talijanski programi krcati. Muški ko mušku, nisu mogli izdržati a da ih ne komentiraju. - Uh, vidi ove kako je razgibana! - Ma moga bi je ja još malo razgibati!, a onda zajedno prasnu u smjeh. Mi smo se pravile da ih ne čujemo i nastavile razgovarati. K. je možda dvaput dobacila nešto tipa: - Ma koga bi ti rasturio, molim te? Dobio bi infarkt samo kad bi se skinula pred tobom! A onda je stiglo iznenađenje i za nas ženske. na tom je programu uživo u emisiji gostovao, ni manje ni više nego on, Bog naše mladosti, najbožanstvenije tijelo na zemlji, Lenny... Tada smo zašutile i počele uživati pasući oči na svakom detalju njegova lica i tijela. Mi nismo komentirale na glas ali bilo nam je dosta da se pogledamo i da se potpuno razumijemo. Muškarcima je bilo nelagodno, vidjelo se to po njihovim izrazima lica. A onda je K. rekla: - Vidiš, dragi, ovo je jedina osoba s kojom bih te ikad u životu prevarila. Tad je nastala grmljavina... - Molim?! Kako te nije sram? Glupačo jedna glupa! I ti si mater? Ti si zakurac žena! Ja nisam mogla a da ne odgovorim: - Čekaj malo, zašto je vrijeđaš? Smiri se, ej! Vi ste sat vremena komentirali one hostese kako bi ih izlizali i izjebali, a mi vam ništa nismo rekle. I zašto se sad ti pjeniš? Znači vi imate pravo a mi ne? - Ti se nemoj mješat, ja razgovaram sa svojom ženom! - To nije način za razgovor! I ona se našalila, uopće nije mislila ozbiljno. Uostalom, nikad te neće moći s njima prevarit jer on nije neki momak s ulice. A ovakve hostese za kakvima si ti slinio možeš naći po Italiji koliko hoćeš, pa je veća mogućnost da ti nju prevariš nego ona tebe. K. se složila sa mnom, ali on je već bio opasno lud. Ustao je sa kauča i počeo hodati po kući namjerno lupajući vratima kuhinjskog elementza u kojem je nešto tražio. Prijatelj je rekao da je možda vrijeme da krenemo. Pogledala sam K. i pitala da li će sve biti u redu. Odgovorila je potvrdno ali mi je njezin pogled govorio nešto drugo. Otišli smo, a ja sam tako drhtala cijelim tijelom od nakupljenog bijesa i brige, i te jadne nemoći da bilo što napravim da je zaštitim. |
|
Eh, da...mi smo napredna tehnološka generacija, mislim, mi današnji ljudi. na gotovo cijelom svijetu. Evo, na primjer, meni tata uvijek kaže da smo ja i buraz zamijenili uloge. Ja sam trebala biti muško, a moj buraz žensko. Mislim, karakterno. Zašto? Ma sve će vam uskoro biti jasno. Na primjer, baš sam prošle subote dobila novu elektroničku igračku. DVD! I ja ga sad imam. Moj dragi ga je samo vidio na polici i to je to. Ja sam ga spojila, ja sam ga namjestila, ja sam ga prva isprobala. Uskoro će mi i to dosaditi pa ću sigurno ponovno bezuspješno na glas razmišljati o aparaturi. Ono, sve kompletno u komponentama. Pojačalo, CD player, zvučnici, kazetofon s dvije glave, radio. Ali sada sam jako ljuta jer ima rok do tri sata da obavim posao, a već pola sata su nam blokirani kompjuteri! Vražje mašine! Nekad je sve bilo lakše. Uzmeš papir i olovku pa kalkuliraj i vježbaj moždane vijuge. Ali čovjek je stvorenje koje si hoće život u tančine olakšat. Još malo pa ćemo se po kući kretat na pokretnoj traci. Imat ćemo i mehaničku ruku da nam obriše dupe nakon velike nužde! Kako se ja odmaram od tolikog stresa? Pa lijepo odem u prirodu i gledam pastire. Smiješno? Nimalo. Možda ih nema kao nekad ali ih još uvijek ima dovoljno da bi opstali. Njemu je super. Cijeli dan je u prirodi s ovčicama, sve ih zna napamet poimence i ima tako puno anegdota da vam ispriča da komotno možete knjigu napisati. On ne zna upaliti kompjuter niti ga to zanima. Muziku sluša preko malog starog tranzistora kojeg je jednom prilikom dobio u kutiji praška iz Trsta. Od tolikog boravka na zraku na večer spava već u 22 sata i to pravo djetinje. Dubokim snom pravednika, što se ono kaže. Ali ja novom tehnologijom zarađujem kruh i pitam se šta bi nam se dogodilo da jednom dođe stvarno do potpunog kolapsa? |
|
Dakle, ovo je novo mjesto za ispucavanje i literarne pokušaje. Zanimljivo, ima se šta čitati. Tako puno talentiranih ljudi. Zvučim sarkastično ali bez uvrede, danas mi je jednostavno takav dan. Bližim se 30.-ima, što me uopće ne zabrinjava i ne deprimira, jer i to je samo jedna brojka, a ja kalkuliram sa nekim drugim stvarima a ne sa godinama starosti. Ali me smetaju i pogađaju neke druge stvari koje se događaju sa protekom vremena, a koje se tiču odrastanja. Jedna od njih je gubitak iluzija. Zar ja da ispadam iz klase optimist? Nemoguće! Da, mama, nemoguće ali istinito. Pa kako to tako? Eh, pa nije se to dogodilo "sad pa sad". A ja ću vam pokušati objasniti kako i zašto... |